| Chapter 5 |
1 | Trećega dana, poto presta moliti, svuče molitvene haljine i zaodjenu se slavom svojom. [1a] Tako čarobna zazva Boga Svevida i Spasitelja. Onda uze dvije slukinje. Na jednu se gotovo njeno naslanjala, a druga ju je slijedila i pridravala njezinu odjeću. [1b] Blistala je od vrhunske ljepote, lice joj bijae veselo, kao rastvoreno ljubavi, a srce sapeto od straha. [1c] Kroza sva je vrata ula pred kralja. On je sjedio na svom kraljevskom prijestolju, zaogrnut svim ukrasom veličanstva svoga, sav u zlatu i dragom kamenju, ulijevao je veliko strahopotovanje. [1d] Podigavi svoje lice, sjajem ozaren, pogleda krajnje ljutit. Kraljici pozli. Od slabosti problijedje i klonu na glavu slukinje to je pred njom ila. [1e] Tada Bog sklonu kraljevu duu na blagost. Zabrinut, kralj skoči sa svoga prijestolja i uze je u naručje dok ne dođe k sebi. Hrabrio ju je utjenim riječima i upitao: [1f] "to je, Estero? Ja sam tvoj brat! Ne boj se, neće umrijeti - naa je uredba za obične ljude. Priđi!" |
2 | I podigavi zlatno ezlo, postavi ga na vrat Esteri, zagrli je i reče: "Govori mi!" [2a] Ona mu reče: "Spazih te, gospodaru, kao anđela Bojega, pa mi se uznemiri srce od straha pred sjajem tvojim. Jer si, gospodaru, divan i lice ti je puno draesti." [2b] Dok je jo govorila, klonu od iznemoglosti. Kralj se uznemiri, a sva ju je posluga njegova hrabrila. |
3 | Kralj joj reče: "to je tebi, kraljice Estero? to eli? Bila to i polovica kraljevstva, dobit će je!" |
4 | Estera odgovori: "Neka kralj, ako mu je drago, dođe s Hamanom na gozbu koju sam danas priredila." |
5 | Kralj odvrati: "Obavijestite odmah Hamana da bi se izvrila Esterina elja." Kralj dakle dođe s Hamanom na gozbu koju je Estera priredila. |
6 | Dok su pili vino, kralj kaza Esteri: "to god zatrai, dobit će. to god zaeli, bila to i polovica kraljevstva, bit će ti!" |
7 | Estera odgovori: "Molba mi je i elja, |
8 | ako sam nala milost u očima kraljevim i ako se kralju svidi dati mi to molim i učiniti to elim, da kralj ponovo dođe s Hamanom na gozbu koju ću sutra pripremiti za njih i tad ću postupiti po riječi kraljevoj." |
9 | Toga dana Haman iziđe sretan i zadovoljna srca, ali se rasrdi jako na Mordokaja kad vidje da na vratima kraljevim nije ustao ni maknuo se pred njim. |
10 | Haman se ipak svlada. Ode kući i posla po svoje prijatelje i po enu Zareu. |
11 | Pripovijedao im je o sjaju svoga bogatstva, o mnotvu svojih sinova i o svemu onome čime ga je kralj uzveličao i čime ga je uzdignuo nad sve svoje knezove i slubenike. |
12 | Haman jo dometnu: "I kraljica Estera nije uz kralja pozvala nikoga osim mene na gozbu koju je priredila. I sutra sam samo ja uz kralja njezin uzvanik. |
13 | Ali me sve to ne moe učiniti sretnim dokle god gledam idova Mordokaja kako sjedi na vratima kraljevim." |
14 | Reče mu Zarea, ena njegova, i svi prijatelji njegovi: "Podigni vjeala visoka pedeset lakata. Sutra ujutro zatrai od kralja neka na njih objese Mordokaja. Poslije toga idi sretan s kraljem na gozbu." Savjet se Hamanu učini dobar, pa on naredi da se podignu vjeala. |