| Chapter 5 |
1 | Velika se vika digla među ljudima i enama protiv njihove braće idova. |
2 | Jedni su govorili: "Zalaemo svoje sinove i kćeri da bismo mogli nabaviti penice te jesti i ivjeti." |
3 | Drugi su govorili: "Zalaemo svoja polja, vinograde svoje i kuće svoje da bismo mogli nabaviti penice za vrijeme gladi." |
4 | Drugi su opet govorili: "Moramo uzaimati novac na polja svoja i vinograde da bismo mogli isplatiti kraljeve namete. |
5 | Tijelo je nae kao tijelo braće nae, sinovi su nai kao i njihovi, a mi moramo predavati u ropstvo svoje sinove i kćeri; među naim kćerima neke su već robinje! A mi ne moemo nita jer polja naa i vinograde dre drugi." |
6 | Razljutio sam se veoma kad sam čuo njihovu viku i te riječi. |
7 | Poto sam u sebi promislio, prekorio sam velikae i odličnike riječima: "Vi namećete teret svojoj braći!" I sazvao sam protiv njih velik zbor. |
8 | I rekao sam: "Mi smo, koliko smo mogli, otkupili svoju idovsku braću koja bijahu prodana poganima. A sada vi prodajete svoju braću da bismo ih otkupili!" Svi su utjeli i nitko nije odgovorio. |
9 | Nastavio sam: "Nije dobro to to činite. Ne treba li da hodite u strahu Boga naega da se tako uklonimo ruglu neprijateljskih naroda? |
10 | I ja, i moja braća, i moji momci davali smo im novaca i ita. Ali smo im dug oprostili. |
11 | Vratite im i vi jo danas njihova polja, vinograde, maslinike i kuće njihove i oprostite im postotak u novcu, u itu, u vinu, u ulju, to ste im ga nametnuli." |
12 | A oni odgovorie: "Vratit ćemo; nećemo od njih nita traiti. Učinit ćemo kako si rekao." Tada pozvah svećenike i naredih neka se zakunu da će učiniti kako su obećali. |
13 | Zatim istresoh skute svoje odjeće govoreći: "Neka Bog ovako istrese iz vlastite kuće i imanja svakog čovjeka koji se ne bude drao ovog obećanja! Tako bio istresen i ispranjen!" A sav zbor odgovori "Amen!" hvaleći Jahvu. I narod je učinio prema ovom dogovoru. |
14 | I od dana kad mi je kralj naredio da budem upravitelj u zemlji Judinoj, od dvadesete do trideset i druge godine kraljevanja Artakserksa, za dvanaest godina ja i moja braća nismo nikada jeli upraviteljskog kruha. |
15 | Ali prijanji upravitelji, moji prethodnici, ugnjetavahu narod: svakoga su dana od njega uzimali četrdeset ekela srebra za kruh; i njihove su sluge ugnjetavale narod. A ja nisam nikada tako činio, zbog straha Bojega. |
16 | Čak sam se jednako drao posla oko zida i nisam kupio ni jedne njive! Svi su moji momci bili ondje okupljeni na poslu. |
17 | Za mojim su stolom jeli idovi i odličnici, njih stotinu i pedeset na broju, osim onih koji su k nama dolazili iz okolnih naroda. |
18 | Svakoga se dana o mom troku pripremalo jedno goveče, est biranih ovaca i peradi; svakih deset dana donosilo se obilje vina za sve. A opet nisam nikada traio upraviteljskog poreza na kruh, jer je narod već bio teko opterećen. |
19 | Spomeni se, Boe moj, za moje dobro svega to sam učinio ovome narodu! |