| Chapter 9 |
1 | Poto je sve to uređeno, dođoe mi glavari govoreći: "Izraelski narod, svećenici i leviti nisu se odvojili od naroda zemlje, okorjelih u njihovim gnusobama: nisu se odijelili od Kanaanaca, Hetita, Periana, Jebusejaca, Amonaca, Moabaca, Egipćana i Amorejaca, |
2 | nego su za sebe i za sinove svoje uzimali za ene njihove kćeri: sveti rod pomijeao se s narodima zemlje; glavari i savjetnici prvi su počinili tu nevjernost." |
3 | Na tu vijest razderah svoju odjeću i svoj ogrtač, čupao sam kosu i bradu svoju i sjedoh utučen. |
4 | Svi koji su strahovali od riječi Boje sakupili se oko mene zbog nevjernosti onih povratnika. A ja sam sveudilj sjedio utučen, sve do večernje rtve. |
5 | A o večernjoj rtvi trgnuh se iz svoga jada i, razderane odjeće i ogrtača, padoh na koljena, rairih ruke prema Jahvi, Bogu svome, |
6 | i rekoh: "Boe moj! Stid me i bojim se podići svoje lice k tebi, Boe moj! Jer su se umnoila zlodjela naa preko glave i grijesi su se nai nagomilali do neba. |
7 | Od vremena otaca svojih pa do danas u krivnji smo velikoj i zbog zlodjela svojih bijasmo predani u ruke zemaljskih kraljeva: mi, kraljevi nai i svećenici nai - pod mač, u suanjstvo, u plijen i na sramotu, kao to je to i danas. |
8 | Ali sada, za kratko vrijeme, učinio nam je Jahve, Bog na, milost i ostavi nam Ostatak i dade nam utočite u svome svetom mjestu: tako nam je Bog na prosvijetlio oči i dao nam malo ivota u robovanju naem. |
9 | Jer mi smo robovi, ali nas u ropstvu naem nije nikada ostavio Bog na: nego nam dade te nađosmo milost u perzijskih kraljeva, dade nam snage da podignemo Dom Boga naega i da obnovimo njegove ruevine i pribavi nam utočite u Judeji i Jeruzalemu. |
10 | Ali sada, to moemo reći, Boe moj, kad smo poslije svega toga odnemarili zapovijedi tvoje |
11 | koje si zapovjedio preko svojih slugu proroka ovim riječima: 'Zemlja u koju ulazite da je zaposjednete nečista je zemlja od nečistoće naroda zemlje, od gnusoba njihovih kojima su se napunili od jednoga kraja do drugoga. |
12 | Stoga ne dajite kćeri svojih za njihove sinove i ne uzimajte njihovih kćeri za svoje sinove, ne elite nikakav njihov mir i sreću njihovu, da biste postali snani i jeli najbolje plodove zemlje i ostavili je zauvijek u nasljedstvo sinovima svojim.' |
13 | I poslije svega to nas je stiglo zbog zlih djela naih i zbog nae velike krivice, dobro je, o Boe na, to si naa zlodjela smatrao manjima nego to je zloća njihova i to si nam ostavio ovaj Ostatak! |
14 | Zar moemo i dalje kriti naredbe tvoje i vezivati se s ovim gnusnim narodima? Ne bi li se ti razgnjevio i satro nas da ni Ostatka ni ikoga spaena vie ne bi bilo? |
15 | Jahve, Boe Izraelov, po pravednosti tvojoj mi ostadosmo Ostatak, kao to smo danas: evo nas pred tobom s grijehom svojim! Zaista ne bismo zbog njega smjeli stajati pred tobom!" |