| Chapter 6 |
1 | Proročki sinovi rekoe Elizeju: "Gle, tijesan nam je prostor u tebe. |
2 | Nego da odemo do Jordana, pa da svaki ondje uzmemo po brvno i načinimo sebi ondje prebivalite." On odgovori: "Idite." |
3 | Jedan od njih reče mu: "Udostoj se poći sa svojim slugama." On odgovori: "Hoću." |
4 | I pođe s njima. Kad su stigli do Jordana, uzee sjeći drva. |
5 | A dok je jedan od njih tesao gredu, pade mu sjekira u vodu i on povika: "Jao, gospodaru! I jo je bila posuđena!" |
6 | A čovjek Boji upita ga: "Gdje je pala?" Onaj mu pokaza mjesto. Tada on odsiječe komad drveta, baci ga na ono mjesto i učini da sjekira ispliva. |
7 | I reče: "Izvadi je!" I čovjek prui ruku te je uze. |
8 | Aramejski kralj bio u ratu s Izraelom. Posavjetovao se sa svojim časnicima i rekao: "Podignite atore na tom mjestu." |
9 | Ali Elizej poruči izraelskom kralju: "Čuvaj se onoga mjesta jer su se Aramejci ondje utaborili." |
10 | I kralj izraelski upozori ljude na mjesto za koje mu je rekao čovjek Boji. On je upozoravao i kralj se čuvao; a bilo je to vie puta. |
11 | Srce aramejskog kralja uznemiri se zbog toga, pa on pozva svoje časnike te ih upita: "Nećete li mi reći tko od naih dri s kraljem Izraelovim?" |
12 | Jedan od časnika odgovori: "Ne, gospodaru kralju; Elizej, prorok Izraelov, otkriva izraelskom kralju riječi koje kazuje u svojoj spavaonici." |
13 | On reče: "Idite i pogledajte gdje je, pa ću već poslati da ga uhvate." I javie mu: "Eno ga u Dotanu." |
14 | Tada kralj posla onamo konje, kola i jake čete. Oni stigoe noću i opkolie grad. |
15 | Ujutro, ustavi, čovjek Boji iziđe, a to oko grada stoji vojska s konjima i kolima! Njegov mu momak reče: "Ah, gospodaru moj, to nam je činiti?" |
16 | A on odgovori: "Ne boj se jer ih ima vie s nama nego s njima." |
17 | I Elizej se pomoli ovako: "Jahve, otvori mu oči da vidi!" I Jahve otvori oči momku i on vidje: gora oko Elizeja sva prekrivena ognjenim konjima i kolima! |
18 | Kad su Aramejci sili prema njemu, Elizej se ovako pomoli Jahvi: "Udari sljepoćom ove ljude!" I na riječ Elizejevu udari ih sljepoćom. |
19 | Elizej im reče: "Nije ovo put i nije ovo grad. Pođite za mnom, ja ću vas odvesti čovjeku koga traite." Ali ih odvede u Samariju. |
20 | Kad su ulazili u Samariju, Elizej reče: "Jahve, otvori ovima oči da progledaju." Jahve im otvori oči i oni vidjee da su usred Samarije! |
21 | Kad ih vidje kralj Izraela, reče Elizeju: "Treba li ih poubijati, oče moj?" |
22 | A on odgovori: "Nemoj ih ubiti. Zar će ubiti one koje nisi zarobio svojim lukom i mačem? Ponudi im kruha i vode; neka jedu i piju i neka se vrate svome gospodaru." |
23 | Kralj im priredi veliku gozbu. Poto su jeli i pili, otpusti ih. I vratie se svome gospodaru. I tako aramejski pljačkai nisu vie zalazili na izraelsko tlo. |
24 | Dogodi se poslije toga te aramejski kralj Ben-Hadad skupi svu svoju vojsku i uzađe i opkoli Samariju. |
25 | I nasta velika glad u Samariji, a opsada potraja toliko da je magareća glava stajala osamdeset ekela srebra, a četvrt kaba golubinje nečisti pet ekela srebra. |
26 | Kada je kralj prolazio po zidinama, neka mu ena vikne: "Pomozi, gospodaru kralju!" |
27 | On odgovori: "Neka ti pomogne Jahve! Kako ću ti ja pomoći? Nečim s gumna ili iz tijeska?" |
28 | Jo joj kralj reče: "to ti je?" Ona odgovori: "Ova mi je ena rekla: 'Daj svoga sina da ga pojedemo danas, a sutra ćemo pojesti moga!' |
29 | Skuhale smo moga sina i pojele ga. A sutradan rekoh joj: 'Daj svoga sina da ga pojedemo.' Ali je ona sakrila svoga sina." |
30 | Kada je kralj čuo riječi te ene, razdrije na sebi haljine. I kad je iao po zidinama, narod vidje da mu je na tijelu kostrijet. |
31 | I reče tada kralj: "Neka mi Bog učini ovo zlo i doda drugo ako glava Elizeja, sina afatova, ostane danas na njegovim ramenima!" |
32 | Elizej sjedio u svojoj kući i starjeine sjedile s njim. Kralj je ispred sebe poslao glasnika, ali Elizej reče starjeinama, prije nego to je glasnik stigao do njega: "Vidite li da je onaj krvnički sin naredio da mi skinu glavu? Pazite: kada glasnik stigne, zatvorite vrata i odbijte ga od vrata. Ne čuje li se topot koraka njegova gospodara za njim?" |
33 | Dok im je jo govorio, kralj stupi preda nj i reče mu: "Ova je nevolja, gle, od Jahve! to da jo očekujem od Jahve?" |