| Chapter 22 |
1 | Tri je godine vladao mir; nije bilo rata između Aramejaca i Izraela. |
2 | Treće godine Joafat, kralj judejski, posjeti kralja izraelskoga. |
3 | Kralj Izraela reče svojim dvoranima: "Znate li da je Ramot Gilead na? A mi ne poduzimamo nita da ga otmemo iz ruke aramejskog kralja." |
4 | Zatim reče Joafatu: "Hoće li poći sa mnom na Ramot Gilead?" Joafat odgovori kralju izraelskom: "Ja sam kao i ti, moj narod kao i tvoj, moji konji to i tvoji." |
5 | Tada Joafat reče kralju izraelskom: "De posavjetuj se najprije s Jahvom." |
6 | Tada kralj izraelski sakupi oko četiri stotine proroka i upita ih: "Mogu li zavojtiti na Ramot Gilead ili da se okanim toga?" Oni odgovorie: "Idi, jer će ga Jahve predati kralju u ruke." |
7 | Ali Joafat upita: "Ima li ovdje jo koji prorok Jahvin da i njega upitamo?" |
8 | Kralj izraelski odgovori Joafatu: "Ima jo jedan čovjek preko koga bismo mogli upitati Jahvu, ali ga ne podnosim jer mi ne prorokuje nita dobro nego samo zlo; to je Mihej, sin Jimlin." A Joafat reče: "Neka kralj ne govori tako!" |
9 | Tada kralj izraelski dozva jednoga dvoranina i reče mu: "Bre dovedi Jimlina sina Miheja." |
10 | Izraelski kralj i judejski kralj Joafat sjedili su svaki na svome prijestolju, u svečanim haljinama pred Samarijskim vratima, a proroci proricali pred njima. |
11 | Kenaanin sin Sidkija napravi sebi eljezne rogove i reče: "Ovako govori Jahve: 'Njima će nabosti sve Aramejce dok ih ne uniti'." |
12 | Tako su i svi drugi proroci proricali govoreći: "Idi na Ramot Gilead i uspjet će: Jahve će ga predati kralju u ruke." |
13 | Glasnik koji bijae otiao da zove Miheja reče mu: "Eno, svi proroci slono proriču dobro kralju. Govori i ti kao jedan od njih i proreci mu uspjeh!" |
14 | Ali Mihej odvrati: "ivoga mi Jahve, govorit ću ono to mi Jahve kae!" |
15 | Kad dođe pred kralja, upita ga kralj: "Miheju, da pođem u rat na Ramot Gilead ili da se okanim toga?" On odgovori: "Pođi! Uspjet će: Jahve će ga dati u ruke kraljeve." |
16 | Ali mu kralj reče: "Koliko ću te puta zaklinjati da mi kae samo istinu u Jahvino ime?" |
17 | Tada Mihej odgovori: "Sav Izrael vidim rasut po gorama kao stado bez pastira. I Jahve veli: 'Nemaju vie gospodara, neka se u miru kući vrate.'" |
18 | Tada izraelski kralj reče Joafatu: "Nisam li ti rekao da mi neće proreći dobro nego zlo!" |
19 | A Mihej reče: "Zato čuj riječ Jahvinu: vidio sam Jahvu gdje sjedi na svome prijestolju, a sva mu vojska nebeska stajae zdesna i slijeva. |
20 | Jahve upita: 'Tko će zavesti Ahaba da otiđe i padne u Ramot Gileadu?' Jedan reče ovo, drugi ono. |
21 | Tada uđe jedan duh i stade pred Jahvu. 'Ja ću ga', reče, 'zavesti.' Jahve ga upita: 'Kako?' |
22 | On odgovori: 'Izaći ću i bit ću laljiv duh u ustima svih njegovih proroka.' Jahve reče: 'Ti će ga zavesti. I uspjet će. Idi i učini tako!' |
23 | Tako je, evo, Jahve stavio laljiva duha u usta svih ovih tvojih proroka, ali ti Jahve navjećuje zlo." |
24 | Tada pristupi Kenaanin sin Sidkija i udari Miheja po obrazu pitajući: "Zar je Jahvin duh napustio mene da bi s tobom govorio?" |
25 | Mihej odgovori: "Vidjet će onoga dana kad bude bjeao iz sobe u sobu da se sakrije." |
26 | Tada izraelski kralj naredi: "Uhvati Miheja i odvedi ga gradskom zapovjedniku Amonu i kraljeviću Joau. |
27 | Reci im: Ovako veli kralj: 'Bacite ovoga u tamnicu i drite ga na suhu kruhu i vodi dok se sretno ne vratim.'" |
28 | Mihej reče: "Ako se doista sretno vrati, onda Jahve nije govorio iz mene." I nadoda: "Čujte, svi puci!" |
29 | Izraelski kralj i judejski kralj Joafat krenue na Ramot Gilead. |
30 | Izraelski kralj reče Joafatu: "Ja ću se preobući i onda ući u boj, ali ti ostani u svojoj odjeći!" Izraelski se kralj preobuče i pođe u boj. |
31 | Aramejski kralj naredi zapovjednicima bojnih kola: "Ne napadajte ni na maloga ni na velikoga, nego jedino na izraelskog kralja!" |
32 | Kad zapovjednici bojnih kola ugledae Joafata, rekoe: "To je kralj izraelski!" I krenue u boj prema njemu. A Joafat povika. |
33 | A kad zapovjednici bojnih kola vidjee da to nije izraelski kralj, okrenue se od njega. |
34 | Jedan nasumce odape luk i ustrijeli izraelskog kralja između nabora pojasa i oklopa. Kralj reče vozaču: "Okreni, izvedi me iz boja jer mi nije dobro." |
35 | Boj je onoga dana bio sve eći, ali se kralj drao uspravno na bojnim kolima prema Aramejcima. A navečer umrije. Krv se iz rane izlila u kola. |
36 | O zalasku sunčevu odjeknu glas taborom: "Svaki u svoj grad i svaki u svoju zemlju! |
37 | Kralj je poginuo!" Otili su u Samariju i pokopali kralja u Samariji. |
38 | Njegova su kola oprali u samarijskom ribnjaku, psi su lizali njegovu krv i bludnice se ondje kupale, po riječi koju je rekao Jahve. |
39 | Ostala povijest Ahabova, sve to je učinio, o kući od bjelokosti, o svim gradovima koje je sagradio, zar sve to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih? |
40 | Ahab je počinuo sa svojim ocima, a njegov sin Ahazja zakralji se mjesto njega. |
41 | Joafat, sin Asin, postade kraljem Judeje četvrte godine kraljevanja Ahaba, kralja izraelskoga. |
42 | Joafatu bijae trideset i pet godina kad se zakraljio; kraljevao je dvadeset i pet godina u Jeruzalemu; mati mu se zvala Azuba, a bila je kći ilhijeva. |
43 | Iao je sasvim putem oca Ase, ne skrećući s njega, nego čineći to je pravo u očima Jahvinim. |
44 | Samo, uzviice nisu bile uklonjene, narod je jo prinosio klanice i kađenice na uzviicama. |
45 | Joafat je bio u miru s izraelskim kraljem. |
46 | Ostala povijest Joafatova, pothvati koje je izveo i kako je vojevao, zar to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva judejskih? |
47 | Istrijebio je iz zemlje preostale bludnice, koje su se odrale iz vremena njegova oca Ase. |
48 | Nije bilo kralja u Edomu, nego je vladao namjesnik. |
49 | Kralj Joafat sagradi tariko brodovlje da ide u Ofir po zlato, ali nije otilo jer se brodovlje razbilo kod Esjon Gebera. |
50 | Tada Ahazja, sin Ahabov, reče Joafatu: "Neka moje sluge pođu s tvojim slugama na lađama." Ali Joafat to ne prihvati. |
51 | Joafat počinu sa svojim ocima i sahranjen bi u gradu Davida, svoga praoca. Na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Joram. |
52 | Ahazja, sin Ahabov, postade kraljem Izraela u Samariji sedamnaeste godine Joafatova kraljevanja Judejom i kraljevao je dvije godine nad Izraelom. |
53 | On je činio to je zlo u očima Jahvinim i hodio je putem svoga oca i putem svoje majke i putem Jeroboama, sina Nebatova, koji je navodio Izraela na grijeh. |
54 | Sluio je Baalu i klanjao se pred njim. Srdio je Jahvu, Boga Izraelova, sasvim onako kako je činio njegov otac. |