| Chapter 17 |
1 | Ilija Tibijac, iz Tibe Gileadske, reče Ahabu: "ivoga mi Jahve, Boga Izraelova, komu sluim, neće ovih godina biti ni rose ni kie, osim na moju zapovijed." |
2 | Upućena mu je riječ Jahvina ovako: |
3 | "Idi odavde i kreni na istok i sakrij se na potoku Keritu, koji je nasuprot Jordanu. |
4 | Pit će iz potoka, a gavranima sam zapovjedio da te ondje hrane." |
5 | Ode on i učini po riječi Jahvinoj i nastani se na potoku Keritu, nasuprot Jordanu. |
6 | Gavrani su mu jutrom donosili kruha, a večerom mesa; iz potoka je pio. |
7 | Ali poslije nekog vremena presui potok, jer nije bilo kie u svoj zemlji. |
8 | Tada Iliji dođe riječ Jahvina: |
9 | "Ustani, idi u Sarfatu Sidonsku i ondje ostani. Evo, ondje sam zapovjedio jednoj udovici da te hrani." |
10 | Ustade on i krenu u Sarfatu. Kada je stigao do gradskih vrata, neka je udovica onuda skupljala drva; on joj se obrati i reče: "Donesi mi malo vode u vrču da pijem!" |
11 | Kad je pola da donese, on viknu za njom i reče joj: "Donesi mi i malo kruha u ruci!" |
12 | Ona odgovori: "ivoga mi Jahve, tvoga Boga, ja nemam pečena kruha, nemam do pregrti brana u ćupu i malo ulja u vrču. I evo kupim drva, pa ću otići i ono pripremiti sebi i svome sinu da pojedemo i da umremo." |
13 | Ali joj Ilija reče: "Nita se ne boj. Idi i uradi kako si rekla; samo najprije umijesi meni kolačić, pa mi donesi; a onda zgotovi za sebe i za svoga sina. |
14 | Jer ovako govori Jahve, Bog Izraelov: 'U ćupu neće brana nestati ni vrč se s uljem neće isprazniti sve dokle Jahve ne pusti da kia padne na zemlju.'" |
15 | Ode ona i učini kako je rekao Ilija; i za mnoge dane imadoe jela, ona, on i njen sin. |
16 | Brano se iz ćupa nije potroilo i u vrču nije nestalo ulja, po riječi koju je Jahve rekao preko svoga sluge Ilije. |
17 | Poslije ovih događaja razbolio se sin domaćičin i bolest se njegova jako pogorala, tako te u njemu nije ostalo daha. |
18 | Tada ona reče Iliji: "to ja imam s tobom, čovječe Boji? Zar si doao k meni da me podsjeti na moj grijeh i da mi usmrti sina!" |
19 | On joj reče: "Daj mi svoga sina!" Tada ga uze iz njezina naručja, odnese ga u gornju sobu gdje je stanovao i poloi ga na svoju postelju. |
20 | Tada zavapi Jahvi i reče: "Jahve, Boe moj, zar zaista eli udovicu koja me ugostila uvaliti u tugu umorivi joj sina?" |
21 | Zatim se tri puta pruio nad dječakom zazivajući Jahvu: "Jahve, Boe, učini da se u ovo dijete vrati dua njegova!" |
22 | Jahve je usliio molbu Ilijinu, u dijete se vratila dua i ono oivje. |
23 | Ilija ga uze, siđe iz gornje sobe u kuću i dade ga njegovoj materi; i reče Ilija: "Evo, tvoj sin ivi!" |
24 | ena mu reče: "Sada znam da si ti čovjek Boji i da je riječ Jahvina u tvojim ustima istinita!" |