| Chapter 13 |
1 | A potom se dogodi ovo: Davidov sin Abalom imao je lijepu sestru po imenu Tamaru i u nju se zaljubio Davidov sin Amnon. |
2 | Amnon se toliko mučio da se gotovo razbolio radi svoje sestre Tamare: jer ona bijae djevica, pa Amnon nije vidio mogućnosti da joj učini bilo to. |
3 | Ali imae Amnon prijatelja po imenu Jonadaba, sina Davidova brata imeja; a Jonadab bijae vrlo domiljat. |
4 | I upita on Amnona: "Odakle to, kraljev sine, da si svako jutro mlitav? Ne bi li mi kazao?" A Amnon mu odgovori: "Zaljubljen sam u Tamaru, sestru svoga brata Abaloma." |
5 | A Jonadab mu reče: "Lezi u postelju i pričini se bolestan, pa kad dođe tvoj otac da te pohodi, ti mu reci: 'Dopusti da dođe moja sestra Tamara da mi dade jesti; ako ona pred mojim očima zgotovi jelo da to vidim, onda ću iz njezine ruke jesti.'" |
6 | Amnon, dakle, lee i pričini se bolestan. Kad je doao kralj da ga pohodi, reče Amnon kralju: "Dopusti da dođe moja sestra Tamara da pred mojim očima zgotovi koji kolač i ja ću se okrijepiti iz njezine ruke." |
7 | Tada David poruči Tamari u palaču: "Idi u kuću svoga brata Amnona i priredi mu jelo!" |
8 | Tamara ode u kuću svoga brata Amnona. A on leae. Uze ona brana, umijesi ga, načini kolače pred njegovim očima te ih ispeče. |
9 | Potom uze tavu i istrese je preda nj, ali Amnon ne htjede jesti nego reče: "Otpremite sve odavde!" I svi iziđoe od njega. |
10 | Tada Amnon reče Tamari: "Donesi mi jelo u spavaonicu da se okrijepim iz tvoje ruke!" I Tamara uze kolače koje bijae zgotovila i donese ih svome bratu Amnonu u spavaonicu. |
11 | A kad mu je pruila da jede, on je uhvati rukom i reče joj: "Dođi, sestro moja, lezi sa mnom!" |
12 | A ona mu reče: "Nemoj, brate moj! Ne sramoti me jer se tako ne radi u Izraelu. Ne čini takve sramote! |
13 | Kuda bih ja sa svojom sramotom? A i ti bi bio kao bestidnik u Izraelu! Nego govori s kraljem: on me neće uskratiti tebi!" |
14 | Ali je on ne htjede posluati, nego je svlada i lee s njom. |
15 | Nato je odmah zamrzi silnom mrnjom te je mrnja kojom ju je zamrzio bila veća od ljubavi kojom ju je prije ljubio. I reče joj Amnon: "Ustani! Odlazi!" |
16 | A ona mu odvrati: "Ne, brate moj! Ako me sad otjera, bit će to veće zlo od onoga koje si mi učinio!" Ali je on ne htjede sluati, |
17 | nego dozva momka koji ga je sluio i zapovjedi mu: "Otjeraj ovu od mene, izbaci je i zaključaj vrata za njom!" |
18 | (A ona je imala na sebi haljinu s dugim rukavima, jer su se nekoć u takve haljine oblačile kraljeve kćeri dok su bile djevojke.) Sluga je izvede van i zaključa vrata za njom. |
19 | Tada Tamara uze praine i posu se njom po glavi, razdrije haljinu s dugim rukavima koju je imala na sebi, stavi ruku na glavu i ode vičući glasno dok je ila. |
20 | A njezin je brat Abalom upita: "Je li moda tvoj brat Amnon bio s tobom? Ali sada, sestro moja, uti: brat ti je! Ne uzimaj to k srcu!" Tako je Tamara ostala osamljena u kući svoga brata Abaloma. |
21 | Kad je kralj David čuo sve to se dogodilo, vrlo se razgnjevi, ali ne htjede alostiti svoga sina Amnona, koga je ljubio jer mu bijae prvorođenac. |
22 | A Abalom ne reče Amnonu ni riječi, ni zle ni dobre, jer je Abalom zamrzio Amnona to mu osramoti sestru Tamaru. |
23 | A poslije dvije godine imao je Abalom strienje ovaca u Baal Hasoru kod Efrajima; i Abalom pozva svu kraljevu obitelj. |
24 | Abalom dođe kralju i reče mu: "Evo, tvoj sluga ima strienje ovaca, pa neka se kralj i njegovi dvorani udostoje doći svome sluzi." |
25 | Ali kralj odgovori Abalomu: "Ne, sine, nećemo doći svi, da ti ne budemo na teret." Abalom ustraja, ali kralj ne htjede ići, nego ga blagoslovi i otpusti. |
26 | Ali Abalom nastavi: "Ako ti neće, dopusti da bar moj brat Amnon pođe s nama." A kralj ga upita: "Zato da ide s tobom?" |
27 | Ali je Abalom i dalje navaljivao te David naposljetku pusti s njim Amnona i sve kraljeve sinove. Abalom priredi kraljevsku gozbu |
28 | i zapovjedi svojim slugama ovako: "Pazite! Kad se Amnonu razveseli srce od vina i ja vam viknem: 'Ubijte Amnona!' tada ga pogubite! Ne bojte se, jer vam tako zapovijedam! Ohrabrite se i pokaite se junaci!" |
29 | I Abalomove sluge učinie s Amnonom kako im zapovjedi Abalom. Tada skočie svi kraljevi sinovi, pojahae svaki svoju mazgu i pobjegoe. |
30 | Dok su oni jo bili na putu, dođe ovakva vijest Davidu: "Abalom je pobio sve kraljeve sinove, nije ostao od njih ni jedan jedini." |
31 | Kralj ustade, razdrije svoje haljine i baci se na zemlju; i svi njegovi dvorani koji stajahu oko njega razdrijee svoje haljine. |
32 | Ali Jonadab, sin Davidova brata imeja, progovori ovako: "Neka ne govori moj gospodar da su pobili sve mladiće, kraljeve sinove, jer je poginuo samo Amnon: na Abalomovu licu mogla se predviđati nesreća od onoga dana kad je Amnon osramotio njegovu sestru Tamaru. |
33 | Zato neka sada moj gospodar i kralj ne misli u srcu da su svi kraljevi sinovi poginuli. Poginuo je samo Amnon, |
34 | a Abalom je pobjegao." A momak koji bijae na strai podie oči i ugleda mnotvo naroda gdje silazi cestom od Horonajima. Straar dođe i javi kralju: "Vidio sam ljude gdje silaze cestom od Horonajima po gorskom obronku." |
35 | Tada Jonadab reče kralju: "Evo stigoe kraljevi sinovi! Dogodilo se kako je rekao tvoj sluga." |
36 | Tek to je to izrekao, a to kraljevi sinovi uđoe i zaplakae u sav glas; a i kralj i svi njegovi dvorani plakahu. |
37 | Abalom pak bijae pobjegao i otiao k Talmaju, sinu Amihudovu, geurskom kralju. A David tugovae za svojim sinom bez prestanka. |
38 | A poto je Abalom pobjegao i otiao u Geur, ostao je ondje tri godine. |
39 | Kralj David prestao se srditi na Abaloma jer se utjeio zbog smrti Amnonove. |