| Chapter 1 |
1 | Poslije aulove smrti David se vratio kući pobijedivi Amalečane. Dva je dana proveo u Siklagu. |
2 | Trećega dana dođe neki čovjek iz aulova tabora, razdrtih haljina i prahom posute glave. Doavi k Davidu, baci se na zemlju i pokloni mu se. |
3 | David ga upita: "Odakle dolazi?" A on mu odgovori: "Umakao sam iz izraelskog tabora." |
4 | A David ga upita: "to se dogodilo? Pripovijedaj mi!" On odvrati: "Narod je pobjegao iz boja, a mnogo je ljudi i poginulo. Mrtvi su i aul i njegov sin Jonatan." |
5 | Nato David upita mladoga glasonou: "Kako zna da je poginuo aul i njegov sin Jonatan?" |
6 | A mladi glasonoa odgovori: "Slučajno sam doao na goru Gilbou i vidio aula kako se upro u svoje koplje, a bojna kola i konjanici natisnuli se za njim. |
7 | aul, obazrevi se, ugleda mene pa me zovnu, a ja mu se odazvah: 'Evo me!' |
8 | I upita me on: 'Tko si ti?' A ja mu odgovorih: 'Amalečanin sam.' |
9 | Tada mi on reče: 'Dođi ovamo k meni pa me ubij, jer me obuzeo smrtni grč, a dua je jo sva u meni!' |
10 | Pristupih k njemu i zadadoh mu smrtni udarac, jer sam znao da neće preivjeti nakon pada. Zatim uzeh kraljevski znak koji mu bijae na glavi i narukvicu koju imae na ruci i, evo, donesoh to svome gospodaru." |
11 | Tada David zgrabi svoje haljine i razdrije ih, a tako i svi ljudi koji bijahu s njim. |
12 | I naricali su, plakali i postili do večera za aulom i za njegovim sinom Jonatanom, za Jahvinim narodom i za domom Izraelovim to izginue od mača. |
13 | Potom David upita mladoga glasonou: "Odakle si ti?" A on odgovori: "Ja sam sin jednoga doljaka, Amalečanina." |
14 | Tada mu reče David: "Kako se nisi bojao dići ruku da ubije pomazanika Jahvina?" |
15 | I dozva David jednoga od momaka i zapovjedi mu: "Dođi ovamo i smakni ga!" Udari ga momak i on umrije. |
16 | A David mu jo doviknu: "Tvoja krv na tvoju glavu! Tvoja su usta posvjedočila protiv tebe kad si rekao: 'Ja sam ubio pomazanika Jahvina.'" |
17 | Tada David zapjeva ovu tualjku za aulom i za njegovim sinom Jonatanom. |
18 | Zapisana je u Knjizi Pravednikovoj da je uče sinovi Judini. David reče: |
19 | "Oh, kako ti slava pade, Izraele, izginue div-junaci na tvom visu! |
20 | O porazu vi u Gatu ne pričajte, akelonskim ulicama ne glasite, da se kćeri ne vesele filistejske, mlade ene da ne kliču nevjerničke. |
21 | O Gilbojske gore klete, rosa na vas ne padala nit vas kia s neba prala! Vaa polja ne vraćala rod za sjeme, jer kod vas je osramoćen tit junaka! tit aulov nije bio uljem mazan, |
22 | nego krvlju ranjenika, maću palih! Luk Jonate nikad nije promaio, mač aulov nikad bezuspjean bio! |
23 | aul i Jonata, ljupki, ponositi, ni ivi se ne rastae, ni u smrti! Od orlova bjehu bri, od lavova snagom jači! |
24 | Za aulom sad plačite, Izraelke, jer je u kras i u grimiz vas odijevo! Uz to zlatan nakit on je na ruho vam pričvrćivo. |
25 | Usred boja poginue div-junaci! Smrt me tvoja, Jonatane, oalosti! |
26 | ao mi je tebe, brate, Jonatane! Kako li mi drag bijae ti veoma! Ljubav tvoja bjee meni jo od enske čudesnija. |
27 | Oh, kako su izginuli div-junaci, i oruje bojno kako skreno je!" |