| Chapter 11 |
1 | Gileađanin Jiftah bijae hrabar ratnik. Rodila ga bludnica, a otac mu bijae Gilead. |
2 | Ali je Gileadu i njegova ena rodila sinove, pa kada su sinovi te ene odrasli, otjerae Jiftaha govoreći mu: "Neće dobiti batine od naeg oca jer si sin strane ene." |
3 | Jiftah zato pobjee od svoje braće i naseli se u zemlji Tobu. Ondje se oko njega okupila hrpa beskućnika koji su s njim pljačkali. |
4 | Poslije nekog vremena Amonci zavojtie na Izraela. |
5 | Kada su Amonci napali Izraela, krenue gileadske starjeine da tre Jiftaha u zemlji Tobu. |
6 | "Hodi", rekoe mu, "budi nam vojvoda da ratujemo protiv Amonaca." |
7 | Ali Jiftah odgovori gileadskim starjeinama: "Niste li me vi mrzili i otjerali iz kuće moga oca? Zato sada dolazite k meni kada ste u nevolji?" |
8 | Gileadske starjeine rekoe Jiftahu: "Zato smo sada doli tebi: pođi s nama, povedi rat protiv Amonaca i bit će poglavar nama i svima u Gileadu." |
9 | Jiftah upita gileadske starjeine: "Ako me odvedete natrag da ratujem protiv Amonaca te ako ih Jahve meni preda, hoću li biti va poglavar?" |
10 | "Jahve neka bude svjedokom među nama", odgovore Jiftahu gradske starjeine. "Jao nama ako ne učinimo kako si rekao!" |
11 | I Jiftah ode sa starjeinama Gileada. Narod ga postavi sebi za poglavara i vojvodu; a Jiftah je ponovio sve svoje uvjete pred Jahvom u Mispi. |
12 | Jiftah posla onda poslanike kralju Amonaca s porukom: "to ima između tebe i mene da si doao ratovati protiv moje zemlje?" |
13 | Kralj Amonaca odgovori Jiftahovim poslanicima: "U vrijeme kada je izlazio iz Egipta, Izrael ja zaposjeo moju zemlju od Arnona do Jaboka i Jordana. Zato mi je sada dragovoljno vrati!" |
14 | Jiftah nanovo poalje glasnike kralju Amonaca |
15 | i poruči mu: "Ovako govori Jiftah: Nije Izrael zaposjeo ni moapsku ni amonsku zemlju, |
16 | nego je, iziavi iz Egipta, Izrael preao pustinjom do Crvenog mora i doao u Kade. |
17 | Tada je poslao Izrael poslanike edomskom kralju s molbom: 'Htio bih proći kroz tvoju zemlju!' Ali ga edomski kralj ne poslua. Poslao ih je i moapskom kralju, ali ni on ne htjede, te Izrael ostade u Kadeu. |
18 | Onda je preko pustinje zaobiao edomsku i moapsku zemlju i doao na istok od moapske zemlje. Narod se utaborio s one strane Arnona ne prelazeći granice Moaba, jer Arnon bijae moapska međa. |
19 | Izrael posla zatim poslanike Sihonu, amorejskom kralju, koji je vladao u Hebonu, i poruči mu: 'Pusti nas da prođemo kroz tvoju zemlju do mjesta koje nam je određeno.' |
20 | Ali Sihon ne dopusti Izraelu da prođe preko njegova područja, nego skupi svu svoju vojsku koja bijae utaborena u Jahasu i zametnu boj s Izraelom. |
21 | Jahve, Bog Izraelov, predade Sihona i svu njegovu vojsku u ruke Izraelu, koji ih porazi, te Izrael zaposjede svu zemlju Amorejaca koji nastavahu to područje. |
22 | Zaposjeo je tako svu zemlju Amorejaca od Arnona do Jaboka i od pustinje do Jordana. |
23 | I sada kad je Jahve, Bog Izraelov, protjerao Amorejce pred svojim narodom Izraelom, ti bi nas htio odagnati? |
24 | Zar ne posjeduje sve to je tvoj bog Kemo bio oteo starim posjednicima? Tako i sve ono to je Jahve, na Bog, oteo starim posjednicima, mi sada posjedujemo! |
25 | Po čemu si ti bolji od moapskog kralja Balaka, sina Siporova? Je li se i on sporio s Izraelom? Je li on ratovao protiv njega? |
26 | Kada se Izrael nastanio u Hebonu i u njegovim selima, u Aroeru i u njegovim selima, a tako i po svim gradovima na obali Jordana - evo, već tri stotine godina - zato ih tada niste oteli? |
27 | Nisam ja tebi skrivio nego ti meni čini krivo ratujući protiv mene. Neka Jahve, Sudac, danas presudi između sinova Izraelovih i sinova Amonovih." |
28 | Ali kralj Amonaca ne poslua riječi to mu ih je poručio Jiftah. |
29 | Duh Jahvin siđe na Jiftaha te on pođe kroz Gileadovo i Manaeovo pleme, prođe kroz gileadsku Mispu, a od gileadske Mispe dođe iza Amonaca. |
30 | I Jiftah se zavjetova Jahvi: "Ako mi preda u ruke Amonce, |
31 | tko prvi iziđe na vrata moje kuće u susret meni kada se budem vraćao kao pobjednik iz boja s Amoncima bit će Jahvin i njega ću prinijeti kao paljenicu." |
32 | Jiftah krenu protiv Amonaca da ih napadne i Jahve ih izruči u njegove ruke. |
33 | I porazi ih Jiftah od Aroera do blizu Minita - u dvadeset gradova - i sve do Abel Keramima. Bijae to njihov veliki poraz; i Amonci bijahu ponieni pred Izraelom. |
34 | Kada se Jiftah vratio kući u Mispu, gle, iziđe mu u susret kći pleući uza zvuke bubnjeva. Bijae mu ona jedinica, osim nje nije imao ni sina ni kćeri. |
35 | Ugledavi je, razdrije svoje haljine i zakuka: "Jao, kćeri moja, u veliku me tugu baca! Zar mi ba ti mora donijeti nesreću! Zavjetovah se Jahvi i ne mogu zavjeta poreći." |
36 | Ona mu odgovori: "Oče moj, ako si učinio zavjet Jahvi, učini sa mnom kako si se zavjetovao, jer ti je Jahve dao da se osveti Amoncima, svojim neprijateljima." |
37 | Onda zamoli svog oca: "Ispuni mi ovu molbu: pusti me da budem slobodna dva mjeseca; lutat ću po gorama sa svojim drugama i oplakivati svoje djevičanstvo." |
38 | "Idi", reče joj on i pusti je na dva mjeseca. Ona ode sa svojim drugama i oplakivae na gorama svoje djevičanstvo. |
39 | Kada su prola dva mjeseca, ona se vrati ocu i on izvri na njoj zavjet to ga bijae učinio. I nikada nije upoznala čovjeka. Otada je potekao običaj u Izraelu |
40 | da svake godine odlaze Izraelove kćeri i oplakuju kćer Jiftaha Gileađanina četiri dana na godinu. |