| Chapter 2 |
1 | Joua, sin Nunov, posla potajno iz itima dvojicu uhoda s nalogom: "Idite, izvidite područje, osobito Jerihon." Oni odu i stignu u kuću bludnice koja se zvala Rahaba i ondje prenoće. |
2 | To bude javljeno kralju jerihonskom: "Evo, stigoe noćas ovamo neki ljudi od sinova Izraelovih da izvide zemlju." |
3 | Tada kralj jerihonski poruči Rahabi: "Izvedi ljude koji su doli k tebi, koji su uli u tvoj dom, jer su doli uhoditi svu zemlju." |
4 | Ali ena uze ona dva čovjeka, sakri ih i reče: "Istina, ti su ljudi doli k meni, ali ja nisam znala odakle su. |
5 | Kada se u sumrak zatvarahu gradska vrata, oni odoe i ja ne znam kamo su krenuli. Pourite za njima jer ih jo moete stići." |
6 | A ona ih bijae izvela na krov i sakrila pod netrveni lan to ga je ondje razastrla. |
7 | I poure se ljudi u potjeru za njima, prema Jordanu, sve do prijelaza preko rijeke; a kad je potjera izila, zatvore se za njima gradska vrata. |
8 | Dok jo oni gore ne bijahu zaspali, popne se Rahaba k njima na krov |
9 | i reče im: "Znam da vam je Jahve dao ovu zemlju, jer nas je sve uhvatio strah od vas i prezaju od vas svi itelji ovoga kraja. |
10 | Jer čusmo kako je Jahve isuio vodu Crvenoga mora pred vama kada ste izali iz Egipta, i ono to ste učinili dvojici kraljeva amorejskih s druge strane Jordana, Sihonu i Ogu, koje pogubiste. |
11 | Kad smo čuli sve to, zastalo nam srce i nitko da smogne snage da vam se suprotstavi jer Jahve, Bog va - on je Bog gore na nebesima i dolje na zemlji. |
12 | Zakunite mi se, dakle, Jahvom da ćete i vi učiniti milost domu oca moga, kao to i ja učinih milost vama, i dajte mi pouzdan znak |
13 | da ćete ostaviti na ivotu moga oca i moju majku, braću moju i sestre moje i sve njihovo i da ćete nas izbaviti od smrti." |
14 | Odgovorie joj ljudi: "ivotom svojim jamčimo za vas, samo ako nas ne izdate. Kad nam Jahve dade zemlju, iskazat ćemo ti milost i vjernost." |
15 | Rahaba ih zatim spusti po konopu kroz prozor jer joj je kuća bila uz bedem i ona je do bedema stanovala. |
16 | Jo im reče: "Pođite prema gori da vas potjera ne nađe i krijte se ondje tri dana dok se progonitelji ne vrate, a onda idite svojim putem." |
17 | Ljudi joj odgovore: "Evo, ovako ćemo ti ispuniti zakletvu kojom si nas zaklela: |
18 | kad uđemo u zemlju, poslui se ovim znakom: privei ovu crvenu vrpcu za prozor kroz koji nas sputa i sakupi kod sebe, u kući, svoga oca, i svoju majku, i svoju braću, i svu svoju rodbinu. |
19 | Tko god od vas stupi van preko praga tvoje kuće, krv njegova na glavu njegovu: nije krivnja na nama - sam je krivac svojoj smrti; a tko ostane s tobom u kući, krv njegova neka padne na glave nae - mi ćemo biti krivci ako ga se tko rukom dotakne. |
20 | Ako pak izda ovu nau stvar, slobodni smo od zakletve kojom si nas zaklela." |
21 | A ona odgovori: "Neka bude kako rekoste!" Tada ih pusti i oni odoe, a ona zaveza na prozor crvenu vrpcu. |
22 | Oni odoe i dođoe u goru i ondje ostadoe tri dana dok se ne vrati potjera; traila ih je potjera na svim putovima, ali ih nije nigdje nala. |
23 | Tada se vrate i one dvije uhode: siđu s gore, prijeđu preko rijeke i dođu k Joui, sinu Nunovu, te ga izvijeste o svemu to im se dogodilo. |
24 | I rekoe Joui: "Jahve nam je svu tu krajinu predao u ruke; sve je njezine stanovnike uhvatio strah pred nama." |