| Chapter 1 |
1 | Ovo su riječi to ih je Mojsije upravio svemu Izraelu s onu stranu Jordana - u pustinji, u Arabi nasuprot Sufu, između Parana i Tofela, Labana, Hazerota i Di Zahaba - |
2 | od Horeba do Kade Barnee, Seirskom gorom, jedanaest dana hoda. |
3 | Bilo je to godine četrdesete, prvog dana mjeseca jedanaestoga, kad Mojsije reče Izraelcima sve to mu je Jahve za njih naređivao. |
4 | Poto je porazio amorejskoga kralja Sihona, koji je ivio u Hebonu, i baanskoga kralja Oga, koji je ivio u Atarotu i Edreju, |
5 | dakle s onu stranu Jordana, u zemlji moapskoj, poče Mojsije razlagati ovaj Zakon. Govorae on: |
6 | "Jahve, Bog na, reče nam na Horebu: 'Dosta ste boravili na ovome brdu. |
7 | Krenite na put! Idite u gorski kraj Amorejaca i svih njihovih susjeda, u Arabu, u Gorje, u efelu i u Negeb, na morsku obalu, u zemlju kanaansku i u Libanon, sve do Velike rijeke, rijeke Eufrata. |
8 | Eto, pred vas stavljam ovu zemlju. Idite, dakle, i zauzmite zemlju za koju se Jahve zakle ocima vaim, Abrahamu, Izaku i Jakovu, da će je dati njima i njihovu potomstvu poslije njih.' |
9 | Tada sam vam rekao: 'Ne mogu vas voditi sam. |
10 | Jahve, Bog va, toliko vas je razmnoio da vas danas ima kao zvijezda na nebu. |
11 | Neka vas Jahve, Bog vaih otaca, umnoi jo tisuću puta! Neka vas blagoslivlja kako vam je obećao! |
12 | Ali kako bih ja sam mogao nositi va teret, vae breme i vae sporove? |
13 | Izaberite stoga iz svojih plemena ljude pametne, iskusne i ugledne da vam ih postavim za poglavare.' |
14 | Vi ste mi odgovorili: 'Dobro je to predlae.' |
15 | Zato sam uzeo prvake iz vaih plemena, ljude pametne i ugledne, te ih postavio za poglavare: tisućnike, stotnike, pedesetnike, desetnike i vae plemenske nadglednike. |
16 | U to isto vrijeme naloio sam i vaim sucima: 'Sasluajte svoju braću; sudite pravedno između čovjeka i njegova brata ili pridolice. |
17 | U suđenju nemojte biti pristrani; sasluavajte maloga kao i velikoga. Ne bojte se nikoga! TÓa sud je Boji! Ako vam koji slučaj bude preteak, iznesite ga meni, da ga ja razvidim.' |
18 | Tako sam vam onda naloio sve to vam je činiti. |
19 | Krenusmo iz Horeba i, na putu u gorske krajeve Amorejaca, kako nam je naredio Jahve, Bog na, prijeđosmo svu onu veliku i stranu pustinju koju ste vidjeli. Stigosmo u Kade Barneu. |
20 | Tada vam rekoh: 'Doli ste u gorski kraj Amorejaca, koji nam Jahve, Bog na, daje. |
21 | Eto, Jahve, Bog tvoj, stavio je preda te tu zemlju. Ustaj! Zaposjedni je, kako ti je rekao Jahve, Bog otaca tvojih. Ne boj se! Ne strahuj!' |
22 | Svi ste onda doli k meni i rekli: 'Poaljimo pred sobom ljude da izvide zemlju i jave nam o putu kojim ćemo ići i o gradovima u koje ćemo doći.' |
23 | Svidje mi se to rekoste. Zato uzeh dvanaest ljudi između vas, po jednoga iz svakog plemena. |
24 | Krenuli su na pogorje, stigli do Ekolske doline te izvidjeli kraj. |
25 | I nabrae plodova one zemlje, donesoe ih k nama i javie: 'Zemlja koju nam daje Jahve, Bog na, dobra je.' |
26 | Ali vi niste htjeli onamo; pobunili ste se protiv naredbe Jahve, Boga svoga. |
27 | Rogoborili ste u svojim atorima i govorili: 'U svojoj mrnji na nas Jahve nas je izveo iz zemlje egipatske da nas preda u ruke Amorejaca, kako bi nas posve unitili. |
28 | Kamo da idemo? Naa su braća ubila u nama srčanost kad rekoe: Narod je i veći i jači nego mi; gradovi su veliki, i zidine im seu do nebesa. A vidjeli smo ondje i Anakovce.' |
29 | 'Ne bojte se!' - rekoh vam. - 'Ne plaite ih se! |
30 | Jahve, Bog va, koji ide pred vama, borit će se za vas kako je to učinio na vae oči u Egiptu.' |
31 | A vidio si, uostalom, i u pustinji, gdje te Jahve, Bog tvoj, cijeloga puta to ste ga prevalili dok ste stigli do ovoga mjesta, nosio kao to čovjek nosi svoga sinčića. |
32 | Ali, unatoč tome, vi niste imali pouzdanja u Jahvu, Boga svoga, |
33 | u onoga koji je na putu iao pred vama da vam potrai mjesto za taborovanje - u ognju obnoć da vam osvijetli put kojim ćete ići, a obdan u oblaku. |
34 | Jahve ču graju vau i zakle se u svojoj srdbi: |
35 | 'Ni jedan jedini od ovih ljudi, od ovoga opakog narataja, neće vidjeti ove dobre zemlje za koju sam se zakleo da ću je dati vaim ocima. |
36 | Izuzimam Kaleba, sina Jefuneova. On će je vidjeti; njemu i njegovim potomcima dat ću zemlju kojom je iao, jer je vjerno slijedio Jahvu.' |
37 | Zbog vas se Jahve i na mene razljutio te mi rekao: 'Ni ti onamo neće ući. |
38 | Ući će onamo Joua, sin Nunov, koji te slui. Njega ti osokoli, jer će on uvesti Izraela u posjed. |
39 | A i vai maliani, o kojima rekoste da će postati roblje, sinovi vai koji jo ne znaju razlikovati dobro i zlo, oni će u nju ući; njima ću je u posjed dati. |
40 | A vi se okrenite i zaputite u pustinju, prema Crvenome moru!' |
41 | Vi ste mi tada odgovorili riječima: 'Sagrijeili smo protiv Jahve. Poći ćemo gore i boriti se kako nam je Jahve, Bog na, zapovjedio.' Svaki od vas dohvati svoje oruje i nepromiljeno pođe gore u brda. |
42 | Onda mi Jahve reče: 'Kai im: Ne idite gore i ne stupajte u borbu da vas ne poraze vai neprijatelji jer ja nisam među vama.' |
43 | Tako sam vam i govorio, ali niste posluali. Oprli ste se zapovijedi Jahvinoj i, puni drskosti, krenuli u brda. |
44 | Ali Amorejci, koji ive u onome gorju, udarie na vas, pognae vas, za vama se natisnue kao pčele te su vas tukli od Seira do Horme. |
45 | Vrativi se, plakali ste pred Jahvom, ali Jahve nije sluao vaega jauka niti je okrenuo svoga uha k vama. |
46 | U Kadeu vam valjade ostati dugo vremena, onoliko koliko ste već ostali. |