| Chapter 11 |
1 | I stade narod zlobno mrmljati u Jahvine ui. Kad to ču Jahve, planu gnjevom. Jahvin oganj izbi među njima i spali jedan kraj tabora. |
2 | Narod zavapi Mojsiju, a Mojsije se pomoli Jahvi i oganj se utia. |
3 | Ono se mjesto prozva Tabera, jer je Jahvin oganj ondje zaplamtio na njih. |
4 | Svjetinu koja se oko njih skupila obuzme pohlepa za jelom. Izraelci se opet upuste u jadikovanje govoreći: "Tko će nas nasititi mesom? |
5 | Sjećamo se kako smo u Egiptu jeli badava ribe, krastavaca, dinje, prÓase, luka i čenjaka. |
6 | Sad nam ivot vene; nema ničega, osim mÓane, pred naim očima." |
7 | MÓana je bila kao zrno korijandera i nalik na bdelij. |
8 | Narod iao naokolo, skupljao je, a onda tro kamenom na kamenoj ploči ili stÓupao u stÓupi. Kuhao ju je u loncu i od nje pravio kolače. Okus joj bijae kao okus kolača zgotovljena u ulju. |
9 | Kad bi se noću sputala rosa po taboritu, s njome bi se spustila i mÓana. |
10 | Mojsije je sluao kako jadikuje narod u svojim obiteljima, svatko na ulazu u svoj ator. Gnjev Jahvin estoko planu i Mojsije se raalosti. |
11 | "Zato zlostavlja slugu svoga?" - upravi Mojsije riječ Jahvi. "Zato nisam stekao milost u tvojim očima kad si na me uprtio teret svega ovog naroda? |
12 | Zar je od mene potekao sav ovaj narod? Zar sam ga ja rodio, kad veli: 'Nosi ga u svome krilu, kao to dojilja nosi dojenče, u zemlju to sam je pod zakletvom obećao njihovim očevima!' |
13 | Odakle meni meso da ga dam svemu ovom puku koji plače oko mene govoreći: 'Daj nam mesa da jedemo!' |
14 | Ja sam ne mogu nositi sav ovaj narod. Preteko je to za me. |
15 | Ako će ovako sa mnom postupati, radije me ubij, ako sam stekao milost u tvojim očima, da vie ne gledam svoga jada." |
16 | Onda Jahve reče Mojsiju: "Skupi mi sedamdeset mueva između starjeina izraelskih za koje zna da su starjeine narodu i njegovi nadglednici. Dovedi ih u ator sastanka pa neka ondje zauzmu svoja mjesta s tobom. |
17 | Ja ću sići i ondje s tobom govoriti; uzet ću neto duha koji je na tebi i stavit ću ga na njih. Tako će s tobom nositi teret naroda da ga ne nosi sam. |
18 | Nadalje, kai narodu: Za sutra se posvetite i jest ćete mesa, jer ste mrmljali u ui Jahvi govoreći: 'Tko će nas nasititi mesa? U Egiptu nam je bilo dobro.' Jahve će vam, dakle, dati mesa da jedete. |
19 | Nećete ga jesti samo jedan dan, ni dva dana, ni pet dana, ni deset dana, ni dvadeset dana, |
20 | nego cio mjesec, sve dok vam ne izbije na nosnice i ne ogadi vam se, jer ste odbacili Jahvu koji je među vama mrmljajući pred njim riječima: 'Zato smo uopće odlazili iz Egipta!'" |
21 | "Naroda u kojemu se nalazim", odgovori Mojsije, "ima est stotina tisuća pjeaka, a ti kae: 'Mesa ću im dati da jedu mjesec dana.' |
22 | Moe li im se naklati sitne i krupne stoke da im dostane? Mogu li im se sve ribe iz mora zgrnuti da im bude dosta?" |
23 | Jahve reče Mojsiju: "Zar je ruka Jahvina tako kratka? Sad će vidjeti hoće li se obistiniti moja riječ ili neće." |
24 | Mojsije izađe i kaza narodu Jahvine riječi. Onda skupi sedamdeset mueva između narodnih starjeina i smjesti ih oko atora. |
25 | Jahve siđe u oblaku i poče s njim govoriti. Zatim uze od duha koji bijae na njemu i stavi na onu sedamdesetoricu starjeina. Kad duh počinu na njima, počee prorokovati, ali to vie nikad ne učinie. |
26 | Dvojica ostadoe u taboru. Jednome je bilo ime Eldad, a drugome Medad. Duh je i na njima počinuo - bili su i oni među upisanima, premda nisu doli u tabor - te počee u taboru prorokovati. |
27 | Neki mladić otrča te javi Mojsiju: "Eldad i Medad", reče, "prorokuju u taboru!" |
28 | Joua, sin Nunov, koji je posluivao Mojsija od svoje mladosti, prozbori i reče: "Mojsije, gospodaru moj, uutkaj ih!" |
29 | Mojsije mu odgovori: "Zar si zavidan zbog mene! Oh, kad bi sav narod Jahvin postao prorok! Kad bi Jahve na njih izlio svoga duha!" |
30 | Potom se Mojsije i starjeine izraelske vrate u tabor. |
31 | Tada Jahve zapovjedi te zapuhnu vjetar i nanese prepelice od mora i sasu ih na tabor, na dan hoda i s ove i s one strane tabora, na dva lakta iznad zemlje. |
32 | Narod je ustao te je toga cijeloga dana, svu noć i cio sutranji dan skupljao prepelice. Onaj tko ih je skupio najmanje imao je deset homera. |
33 | Zatim ih razastrijee oko tabora. Meso jo bijae među njihovim zubima - jo ga nisu provakali - kadli planu Jahvin gnjev protiv naroda: Jahve udari narod stranim pomorom. |
34 | Ono se mjesto prozva Kibrot Hataava, jer su ondje pokopali one koji se bijahu polakomili. |
35 | Iz Kibrot Hataave narod se zaputi u Haserot. I utabori se u Haserotu. |