| Chapter 2 |
1 | Tako bude dovreno nebo i zemlja sa svom svojom vojskom. |
2 | I sedmoga dana Bog dovri svoje djelo koje učini. I počinu u sedmi dan od svega djela koje učini. |
3 | I blagoslovi Bog sedmi dan i posveti, jer u taj dan počinu od svega djela svoga koje učini. |
4 | To je postanak neba i zemlje, tako su stvarani. Kad je Jahve, Bog, sazdao nebo i zemlju, |
5 | jo nije bilo nikakva poljskoga grmlja po zemlji, jo ne bijae niklo nikakvo poljsko bilje, jer Jahve, Bog, jo ne pusti dada na zemlju i nije bilo čovjeka da zemlju obrađuje. |
6 | Ipak, voda je izvirala iz zemlje i natapala svu povrinu zemaljsku. |
7 | Jahve, Bog, napravi čovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah ivota. Tako postane čovjek iva dua. |
8 | I Jahve, Bog, zasadi vrt na istoku, u Edenu, i u nj smjesti čovjeka koga je napravio. |
9 | Tada Jahve, Bog, učini te iz zemlje nikoe svakovrsna stabla - pogledu zamamljiva a dobra za hranu - i stablo ivota, nasred vrta, i stablo spoznaje dobra i zla. |
10 | Rijeka je izvirala iz Edena da bi natapala vrt; odatle se granala u četiri kraka. |
11 | Prvom je ime Pion, a optječe svom zemljom havilskom, u kojoj ima zlata. |
12 | Zlato je te zemlje dobro, a ima ondje i bdelija i oniksa. |
13 | Drugoj je rijeci ime Gihon, a optječe svu zemlju Ku. |
14 | Treća je rijeka Tigris, a teče na istok od Aura; četvrta je Eufrat. |
15 | Jahve, Bog, uzme čovjeka i postavi ga u edenski vrt da ga obrađuje i čuva. |
16 | Jahve, Bog, zapovjedi čovjeku: "Sa svakoga stabla u vrtu slobodno jedi, |
17 | ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U onaj dan u koji s njega okusi, zacijelo će umrijeti!" |
18 | I reče Jahve, Bog: "Nije dobro da čovjek bude sam: načinit ću mu pomoć kao to je on." |
19 | Tada Jahve, Bog, načini od zemlje sve ivotinje u polju i sve ptice u zraku i predvede ih čovjeku da vidi kako će koju nazvati, pa kako koje stvorenje čovjek prozove, da mu tako bude ime. |
20 | Čovjek nadjene imena svoj stoci, svim pticama u zraku i ivotinjama u polju. No čovjeku se ne nađe pomoć kao to je on. |
21 | Tada Jahve, Bog, pusti tvrd san na čovjeka te on zaspa, pa mu izvadi jedno rebro, a mjesto zatvori mesom. |
22 | Od rebra to ga je uzeo čovjeku napravi Jahve, Bog, enu pa je dovede čovjeku. |
23 | Nato čovjek reče: "Gle, evo kosti od mojih kostiju, mesa od mesa mojega! enom neka se zove, od čovjeka kad je uzeta!" |
24 | Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju enu i bit će njih dvoje jedno tijelo. |
25 | A bijahu oboje goli - čovjek i njegova ena - ali ne osjećahu stida. |