| Chapter 11 |
1 | Kad se približe Jeruzalemu, Betfagi i Betaniji, do Maslinske gore, pošalje dva učenika |
2 | i kaže im: "Hajdete u selo pred vama. Čim u nj uđete, naći ćete privezano magare koje još nitko nije zajahao. Odriješite ga i vodite. |
3 | Ako vam tko reče: 'Što to radite?' recite: 'Gospodinu treba', i odmah će ga ipak ovamo pustiti." |
4 | Otiđoše i nađoše magare privezano uz vrata vani na cesti i odriješe ga. |
5 | A neki od nazočnih upitaše: "Što radite? Što driješite magare?" |
6 | Oni im odvrate kako im reče Isus. I pustiše ih. |
7 | I dovedu magare Isusu, prebace preko njega svoje haljine i on zajaha na nj. |
8 | Mnogi prostriješe svoje haljine po putu, a drugi narezaše zelenih grana po poljima. |
9 | I oni pred njim i oni za njim klicahu: "Hosana! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! |
10 | Blagoslovljeno kraljevstvo oca našega Davida koji dolazi! Hosana u visinama!" |
11 | I uđe u Jeruzalem, u Hram. I sve uokolo razgleda, pa kako već bijaše kasno, pođe s dvanaestoricom u Betaniju. |
12 | Sutradan su izlazili iz Betanije, a on ogladnje. |
13 | Ugleda izdaleka lisnatu smokvu i priđe ne bi li na njoj što našao. Ali došavši bliže, ne nađe ništa osim lišća jer ne bijaše vrijeme smokvama. |
14 | Tada reče smokvi: "Nitko nikada više ne jeo s tebe!" Čuli su to njegovi učenici. |
15 | Stignu tako u Jeruzalem. On uđe u Hram i stane izgoniti one koji su prodavali i kupovali u Hramu. Mjenjačima isprevrta stolove i prodavačima golubova klupe. |
16 | I ne dopusti da itko išta pronese kroz Hram. |
17 | Učio ih je i govorio: "Nije li pisano: Dom će se moj zvati Dom molitve za sve narode? A vi od njega načinili pećinu razbojničku!" |
18 | Kada su za to dočuli glavari svećenički i pismoznanci, tražili su kako da ga pogube. Uistinu, bojahu ga se jer je sav narod bio očaran njegovim naukom. |
19 | A kad se uvečerilo, izlazili su iz grada. |
20 | Kad su ujutro prolazili mimo one smokve, opaze da je usahla do korijena. |
21 | Petar se prisjeti pa će Isusu: "Učitelju, pogledaj! Smokva koju si prokleo usahnu." |
22 | Isus im odvrati: "Imajte vjeru Božju. |
23 | Zaista, kažem vam, rekne li tko ovoj gori: 'Digni se i baci u more!' i u srcu svome ne posumnja, nego vjeruje da će se dogoditi to što kaže - doista, bit će mu! |
24 | Stoga vam kažem: Sve što god zamolite i zaištete, vjerujte da ste postigli i bit će vam! |
25 | No kad ustanete na molitvu, otpustite ako što imate protiv koga da i vama Otac vaš, koji je na nebesima, otpusti vaše prijestupke." |
26 | # |
27 | I dođu opet u Jeruzalem. Dok je obilazio Hramom, dođu k njemu glavari svećenički, pismoznanci i starješine. |
28 | I govorahu mu: "Kojom vlašću to činiš? Ili tko ti dade tu vlast da to činiš?" |
29 | A Isus im reče: "Jedno ću vas upitati. Odgovorite mi, pa ću vam kazati kojom vlašću ovo činim. |
30 | Krst Ivanov bijaše li od Neba ili od ljudi? Odgovorite mi!" |
31 | A oni umovahu među sobom: "Reknemo li 'od Neba', odvratit će 'Zašto mu dakle ne povjerovaste?' |
32 | Nego, da reknemo 'od ljudi!'" - Bojahu se mnoštva. Ta svi Ivana smatrahu doista prorokom. |
33 | I odgovore Isusu: "Ne znamo." A Isus će im: "Ni ja vama neću kazati kojom vlašću ovo činim." |