| Chapter 43 |
1 | Strana glad pritisla zemlju. |
2 | Kad su pojeli hranu koju bijahu donijeli iz Egipta, njihov im otac reče: "Idite opet i nabavite nam malo hrane." |
3 | Nato će mu Juda: "Onaj nam je čovjek jasno rekao: 'Ne smijete preda me ako va brat ne bude s vama.' |
4 | Ako si, dakle, voljan s nama poslati naega brata, mi ćemo otići dolje i kupit ćemo ti ita. |
5 | Ali ako njega ne pusti s nama, onda mi tamo i ne idemo, jer nam je onaj zaprijetio: 'Ne smijete preda me ako va brat ne bude s vama.'" |
6 | "Zato ste mi", zapita Izrael, "nanijeli jad rekavi onom čovjeku da imate jo jednoga brata?" |
7 | Oni odgovore: "Čovjek nas je neprestano zapitkivao o nama i o naoj obitelji: 'Je li vam jo iv otac? Imate li jo kojega brata?' Mi smo mu odgovarali na pitanja. Kako smo mogli znati da će reći : 'Dovedite svoga brata!'" |
8 | Potom Juda reče svome ocu Izraelu: "Pusti dječaka sa mnom pa da se dignemo i krenemo; tako ćemo preivjeti, a ne pomrijeti, i mi, i ti, i naa djeca. |
9 | Ja za nj jamčim; mene dri odgovornim za nj. Ako ga tebi ne vratim i preda te ga ne dovedem, bit ću ti kriv svega vijeka. |
10 | TÓa da nismo toliko oklijevali, mogli smo se već i dvaput vratiti." |
11 | Njihov otac Izrael reče im: "Kad je tako, neka bude, ali učinite ovo: metnite u torbe najbiranijih proizvoda ove zemlje i ponesite na dar onom čovjeku: neto balzama, neto meda i mirodija, mirisne smole, pa ljenjaka i badema. |
12 | Sa sobom uzmite dvostruko novaca, jer treba vratiti novac koji ste nali u grlima svojih vreća. Moda je ono bila zabuna. |
13 | Uzmite svoga brata pa se opet zaputite onom čovjeku. |
14 | Neka Bog Svemogući, El adaj, potakne onog čovjeka na milosrđe prema nama te vam pusti i drugoga brata i Benjamina. A ja, moram li bez djece ostati, neka ostanem." |
15 | Uzmu ljudi darove; uzmu sa sobom dvostruko novaca, povedu Benjamina te siđu u Egipat i stupe pred Josipa. |
16 | Kad Josip ugleda s njima Benjamina, reče upravitelju svoga kućanstva: "Odvedi ljude u kuću, zakolji jedno ivinče i pripremi, jer će ovi ljudi blagovati sa mnom o podne!" |
17 | Čovjek učini kako je Josip rekao i povede ljude u Josipov dom. |
18 | Ljudi se pobojae kad su bili povedeni u dom Josipov te rekoe: "Zbog novca koji se naao u naim vrećama prvi put vode nas unutra tako da nas napadnu i zajedno s naom magaradi uzmu za robove." |
19 | Stoga se primaknu upravitelju Josipova doma te mu, na ulazu u kuću, reknu: |
20 | "Oprosti, gospodaru! Mi smo i prije jednom dolazili da nabavimo hrane; |
21 | i kad smo stigli na prenoćite i otvorili svoje vreće, a to novac svakoga od nas ozgo u njegovoj vreći, na novac, ista svota. Sad smo ga donijeli sa sobom. |
22 | A ponijeli smo i drugog novca da kupimo hrane. Mi ne znamo tko nam je stavio novac u nae vreće." |
23 | "Budite mirni", reče im on. "Ne bojte se! Bog va i Bog vaega oca stavio je blago u vae vreće. Va je novac k meni stigao." Potom im izvede imuna. |
24 | Čovjek zatim uvede ljude u Josipovu kuću; dade im vode da operu noge, a njihovoj magaradi baci p§iće. |
25 | Potom priprave oni svoje darove za dolazak Josipov o podne, jer su čuli da će ondje ručati. |
26 | Kad je Josip doao u kuću, dadu mu darove koje su sa sobom donijeli i do zemlje mu se poklone. |
27 | Upita ih on za zdravlje te će dalje: "A je li dobro va stari otac o kome ste mi govorili? Je li jo dobra zdravlja?" |
28 | "Sluga tvoj, otac na, dobro je i jo je dobra zdravlja", odgovore i duboko se naklone iskazujući potovanje. |
29 | Podigavi svoje oči, Josip opazi svoga brata Benjamina - sina svoje majke - te upita: "Je li ovo va najmlađi brat o kome ste mi govorili?" Onda nastavi: "Bog ti bio milostiv, sine moj!" |
30 | Josip se poslije toga pouri van jer mu se srce uzbudilo zbog brata; bilo mu je da zaplače. Uđe u jednu sobu i tu se isplaka. |
31 | Onda opere lice, ponovo se javi i, svladavajući se, naredi: "Posluite ručak!" |
32 | Stavie njemu napose, njima napose, a napose opet Egipćanima koji su s njim jeli. Egipćani ne bi mogli jesti s Hebrejima, jer bi to Egipćanima bilo odvratno. |
33 | I kad posjedae pred njim, najstariji prema starosti svojoj, a najmlađi prema mladosti svojoj, samo se zgledahu. |
34 | I naređivae on da jela ispred njega nose njima, a obrok Benjaminov bijae pet puta veći od svih ostalih. I pili su i gostili se s njim. |